Home > Work > Iza Mjesečevih planina
1 " Kavulivwa kaže da su nevladine udruge ljude navikle na konstantno davanje. Odnosno, bijelac je onaj koji ima i daje novac. Kad takva udruga dođe i pokrene, primjerice, tečaj informatike, oni ljudima plate i prijevoz i obrok, ali i džeparac iz svojeg budžeta. Takvih je udruga nebrojeno mnogo i one jedan dio dakako daju polaznicima, ali dobar dio odlazi na administraciju i na lagodan život samih organizatora. Oni su tek jedna vrsta termita koja nagriza ogromno tijelo što se naziva državom Kongo. Štoviše, Demokratskom Republikom Kongo, koja je u naravi leno koje se po potrebi daje i iznajmljuje, dok su riječi demokratska i republika tek ures neutemeljen u stvarnosti. "
― , Iza Mjesečevih planina
2 " U malenom kiosku koji je napravljen doslovno od dasaka i pripijen uz visoko stablo eukaliptusa prodavačica nudi bonove za mobitel, slatkiše i sokove. Kupiti bezalkoholno piće u staklenoj boci za ovu je djecu poklon koji si mogu priuštiti možda jednom godišnje. S bombonima je nešto lakše, ali toliko dozirano da vas stegne u grlu. U malenom kiosku koji izgleda kao poljski zahod našle su se samo dvije vrećice bombona pa me začudilo kako nemaju zalihe kad toliko djece prolazi pored njih i to svakodnevno."Prodajemo ih po komadu." - reče tinejdžerica iz kioska. "
3 " Nisam provjerio kada polazi bus. Kašnjenja su prije pravilo nego iznimka, ali nikad nisu duža od sat vremena. Osim u trenucima kad autobusa jednostavno nema: ukinuta je linija ili ga je netko raznio ručnim minobacačem. "
4 " Plaća učitelja u Južnom Sudanu je oko tri dolara mjesečno, a glavni dužnosnici često su viđeni u Nairobiju ili Adis Abebi u automobilima vrijednosti do sto tisuća dolara. Plaćenih tekućim sredstvima: naftom i krvlju. "
5 " Ni sljedeći dani nisu mi pružili puno olakšanja. Čim se saznalo da krećem u Kongo, javio mi se poznanik sa sljedećom porukom:Imaš li neki viši smisao (objave, lova, čitanost) ili čisto ideš poginuti zakurac?"Dobro ti je rek'o" - prokomentirao je Miro dok smo se vraćali natrag u Zagreb. "
6 " Zrakoplov je sletio na pistu koja je više nalikovala igralištu za mali nogomet nego avioluci. Prtljagu iz zrakoplova odvozili su traktorima, a umjesto na pokretnoj traci ona do putnika stiže bačena kroz veliku rupu na zidu. Zračna luka mogla bi se posramiti pred željezničkom stanicom malenog grada jugoistočne Europe, ali ovo je ipak zemlja u nastajanju. Ili zemlja u nestajanju, ovisno o kutu gledanja. Južni Sudan će poslije dugih pedeset godina proglasiti nezavisnost. Pet desetljeća ratova, međuplemenskih sukoba, manipulacija, dugih faza gladi, nerodnih godina neobrazovanosti cijelih generacija gurnutih u ambis stihijskog iživljavanja nad ljudskim mesom. Veliki digitalni sat postavljen na jedino asfaltirano raskrižje u Jubi beskompromisno je odbrojavao vrijeme do ponoći 9. srpnja kada će svijet roditi još jednu državu. "