85
" Jer radost zbog njenog sve osetnijeg prisustva, zbog toga što ona postoji takva kakva jest, i što je meni dano da je gledam i imam pored sebe, tolika je i tako strahovito brzo raste, da plavi i briše naše likove, predele i daljine oko nas, preliva se preko oštre crte na kraju vidika i daždi negde po svima svetovima. A veliko čudo te radosti i jeste u tome što svakog trena mogu da zaustavim tu plimu sreće i da je vratim i ograničim na naša dva tela i na uski prostor kupea u kojem se vozimo. A već nekoliko sekundi posle toga, poplava sreće počinje ponovo, i u njoj iščezavamo nas dvoje, i kupe, i vaskoliki beli svet sa nama. "
― Ivo Andrić , Jelena, žena koje nema
86
" Ali, proleće je. Opet proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam. Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu i u vodi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih i nepoznatih mogućnosti i prilika. "
― Ivo Andrić , Jelena, žena koje nema
99
" Obojica su se slagali da je zivot u Bosni neobicno tezak i narod svih vera bedan i zaostao u svakom pogledu. Trazeci razloge i objasnjenja tome stanju, fratar je sve svodio na tursku vladavinu i tvrdio da nikakvog boljitka ne moze da bude dok se ove zemlje ne oslobode turske sile i dok tursku vlast ne zameni hriscanska. Defose nije hteo da se zadovolji tim tumacenjem, nego je trazio razloge i u hriscanima samima. Turska vladavina stvorila je, tvrdio je on, kod svojih hriscanskih podanika izvesne karakteristicne osobine, kao pritvorstvo, upornost, nepoverenje, lenost misli i strah od svake novine i svakog rada i pokreta. Te osobine, nastale u stolecima nejednake borbe i stalne odbrane, presle su u prirodu ovdasnjeg coveka i postale trajne crte njegovog karaktera. Nastale od nuzde i pod pritiskom, one su danas, i bice i ubuduce, velika prepreka napretku, rdjavo nasledje teske proslosti i krupne mane koje bi trebalo iskoreniti. "
― Ivo Andrić , Bosnian Chronicle (Bosnian Trilogy, #2)