Home > Author > Damir Karakaš

Damir Karakaš QUOTES

Damir Karakaš QUOTES

1 " Izbjegavam one ekipe s Balkana koje se u inozemstvu okupljaju po nacionalnoj osnovi; oni prije nego što uđu u crkvu ostave u predvorju pištolje i noževe, koje nakon mise ponovno zataknu za pojas, tako ih nekako u bijelom svijetu doživljavam. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću

2 " Kako ulazim dublje, šuma je sve gušća, mračnija. Nikad kraja; nikad kraja ovoj gustoj šumi. "

― Damir Karakaš , Sjećanje šume

3 " Nema metka na svijetu koji može probiti ovo željezno srce. "

― Damir Karakaš , Sjećanje šume

4 " a posvuda oko kuća ima i gladnih vukova,
noću bi u taj lonac obavljali nuždu, a danju bi u tom istom loncu kuhali; ali uskoro, pomisli sa zebnjom u nogama,ni govana u ovoj kući više neće biti. "

― Damir Karakaš , Proslava

5 " Što se tiče crtanja, ovdje nije potrebno znati nešto posebno crtati, a ja — već kao klinac dosta sam crtao, slikao, djeljao kipove od drveta. Djed je govorio da ne trošim olovku, jer olovka služi za pisanje; otac mi je pak naredio neka farbam žljebove i ograde, da bar nekako budem koristan. Naročito ga je nerviralo što sam se olovke laćao radije nego poljoprivrednih alata.
Otac je neprestano ponavljao: “Nikad ništa od njega!* "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću

6 " Općenito, dobra stvar svih veza, pogotovo za muškarce poput mene koji nikad nisu bili pretjerano ludi za higijenom, u tome je što se moraju češće tuširati, mijenjati gaće, prati zube. Nisam bio oprao zube ima više od mjesec dana. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću

7 " Par puta otišli smo slušati jazz u one zbijene klubove na Chateletu. uvijek,sve je bilo u redu s tim lušanjem jazza dok muzičari na bini ne bi počeli više uživati nego ja, padati u delirij. To me kod jazza uvijek malo iznervira, izdvojim novac, platim kartu, a kako koncert odmiče, jebi ga, oni počnu uživati više od mene. Osjećaš se, nekako, prevarenim. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću

8 " Da, počeo sam kuhati, mačku,ali i nama.
Uglavnom variva: odem na biciklu do ona dva srpska dućana na Chateau d'Eau, kupim grah, meso, sve druge potrepštine i slušam satima kako se u onom slovenskom loncu krčka grah. To me opušta, to me definitivno opušta.
Ponekad dođe nekijebeni trenutak kada mi se učini kako bih najviše volio da taj lonac pun graha odjednom eksplodira, da me raznese na komade: u klupkožila i mesa.
Onda misli brzo usmjerim na pravi put i nastavljam miješati drvenom žlicom po grahu.
Kao kormilom po uzburkanom moru. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću

9 " Imam klaustrofobiju*, slažem ga u idućem koraku.
“Što ti e tova?", pita me.
“Strah od zatvorenog prostora... Da završim u zatvoru, ne znam kako bih.
“Pusti glupost“, reče on nabravši čelo. “Misli malo za evre.?
“I nisu zatvori mnogo teški“, reče. “Najgore kad si unutra a kad si nevin. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću