" Što se tiče crtanja, ovdje nije potrebno znati nešto posebno crtati, a ja — već kao klinac dosta sam crtao, slikao, djeljao kipove od drveta. Djed je govorio da ne trošim olovku, jer olovka služi za pisanje; otac mi je pak naredio neka farbam žljebove i ograde, da bar nekako budem koristan. Naročito ga je nerviralo što sam se olovke laćao radije nego poljoprivrednih alata.
Otac je neprestano ponavljao: “Nikad ništa od njega!* "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću