" Da, počeo sam kuhati, mačku,ali i nama.
Uglavnom variva: odem na biciklu do ona dva srpska dućana na Chateau d'Eau, kupim grah, meso, sve druge potrepštine i slušam satima kako se u onom slovenskom loncu krčka grah. To me opušta, to me definitivno opušta.
Ponekad dođe nekijebeni trenutak kada mi se učini kako bih najviše volio da taj lonac pun graha odjednom eksplodira, da me raznese na komade: u klupkožila i mesa.
Onda misli brzo usmjerim na pravi put i nastavljam miješati drvenom žlicom po grahu.
Kao kormilom po uzburkanom moru. "

― Damir Karakaš , Sjajno mjesto za nesreću