Home > Author > Dmitry Glukhovsky

Dmitry Glukhovsky QUOTES

165 " I sada joj je instikt govorio da treba da pronađe čvrst oslonac, uz koji bi se priljubila, zagrlila ga i uplela se oko njega. Ali ne zato da bi parazitirala crpeći sokove tuđeg tela, otimajući mu svetlost i toplotu, već zbog toga što je bez njega bila suviše meka, previše savitljiva, nemoćna da se uspravi, i sama bi zauvek bila osuđena da puzi po zemlji.

Otac je učio Sašu da ne treba ni od koga da zavisi, i da ni na koga ne treba da se oslanja. A u stvari, osim njega, na njihovoj maloj postaji i nije imala na koga da se osloni, a on je bio svestan da neće živeti večno. Otac je želeo da ona izraste, ne u bršljan već u moćnu boriku, zaboravljajući da je to u suprotnosti sa ženskom prirodom.

Preživela bi Saša bez njega. Preživela bi i bez Hantera. Ali joj je stapanje sa drugim bićem delovalo kao jedini dobar razlog za razmišljanje o budućnosti. Kada ga je na dresini u pokretu obgrlila rukama, učinilo joj se da je njen život dobio novi oslonac. Ona je odlično znala da je verovati drugima opasno, a da je zavisiti od njih - nedostojno, tako da je u svom pokušaju da sebe objasni Hanteru u stvari zgazila samu sebe.

Saša je želela da dopre do njega, a on je smatrao da mu se ona lepi za čizme. Ostavljena bez oslonca i zgažena, nije imala nameru da tako ponižena nastavi potragu. On ju je prognao na površinu - to mu tako nekako dođe. Ako joj se nešto dogodi na površini, to će biti njegova krivica; ali on je isto tako u stanju i da to spreči. "

Dmitry Glukhovsky , Metro 2034 (Metro, #2)