Home > Work > Napad na minibar
1 " Uvijek sam se pitala zašto ljudi ne podižu spomenike krumpiru, na primjer. Ali ne, čovjek, ta podanička kreatura, najradije podiže spomenike svojim političarima. Pritom ga krupir hrani, a političari ga upropaštavaju. Tvrdoglavi ljudski primjerak i dalje diže spomenike svojim herojima, za koje se na kraju ispostavlja da su bili kriminalci. Što ćemo, čovjekova duša je konobarska, uvijek spremna da služi i bez napojnice. "
― Dubravka Ugrešić , Napad na minibar
2 " Zamjećujem da sve manje izlazim. Na vrata sam postavila tri brave. Na prozore navlačim zavjese, moj stan se polako pretvara u gerilsko gnijezdo. Zamjećujem i to da ne ljubim bližnjega svoga. Ljubiti bližnjega svoga zahtijeva nadljudski napor. To je ljubav bez reciprociteta, a ja sam samo običan i slab primjerak ljudske vrste. Bog je, uostalom, zadužen za taj resor, razmišljam, on je stvorio čovjeka na vlastitu sliku i priliku, neka ga on i voli. "
3 " Rodoljublje kao osjećajni fenomen spada u psihopatologiju ljudskog ponašanja. Svoju perverznost rodoljublje dijeli još jedino s ljubavlju prema bogu. Parafilija se, između ostaloga, definira kao "ljubav prema ne-humanom objektu". Riječ ljubav u ovom slučaju podrazumijeva impulzivno i opsesuvno seksualno uzbuđenje koje kod parafiličara izaziva odrijeđeni, ne-humani objekat. Istina, mnogi psihijatri danas prosvjeduju protiv pežorativnog značenja riječi parafilija i radije koriste neutralan termin: mental disorder. "
4 " Vratimo se našem barmenu. Kako da sada barmenu objasnim da se u novoj, postkomunističkoj demokraciji, moram boriti za prava koja sam u komunističkoj diktaturi imala bez ikakve borbe?! Pravo na jednakost među spolovima; pravo na abortus; pravo da u školi ne pohađam vjeronauk, ako to neću; da ne nosim križ oko vrata, ako to neću; da se ne izjašnjavam koje sam nacionalnosti, ako to neću; pravo da ne mrzim Drugoga, ako to neću; pravo da glasno kažem da možda nisam živjela obasjana vatrometom demokracije, ali da život svejedno nije bio mračan. Kako da dakle povratim svoja prava stečena u komunizmu, a da pritom ne moram snositi i grube posljedice: gubitak posla; gubitak javnog glasa; gubitak zubara (koji je postao osobni zubar predsjednika Tuđmana, a meni je bilo mrsko da dijelim zubara s predsjednikom države); gubitak ginekologa (koji je, igrajući tenis s predsjednikom, postao ministar zdravstva; gubitak prijatelja koji tvrde da su dosada bili slijepci i da su napokon "Progledali"; gubitak pedikerke koja je u salon objesila Pavelićevu sliku (a ja ne dopuštam da mi režu nokte i pritom me prisiljavaju da buljim u fašista); gubitak vodoinstalatera, koji više ne popravlja pipe "Srbima, Ciganima i jugonostalgičarima"; gubitak urednika, koji je u međuvremenu postao šef policije; gubitak izdavača, koji je u međuvremenu odlučio da živi na račun petog izdanja Mein Kampfa. "
5 " Zanimljivo je i to da sano dvije stvari u današnjem svijetu izazivaju histerične reakcije: jedna je Bog, druga Država. Snažne i nekontrolirane erupcije emocija kada su u pitanju Bog i Država samo indiciraju da su obje institucije zapravo ispražnjene od svoga značenja. Za smrt Boga prišapnuo nam je prije stotinjak godina Friedrich Nietzsche. Za Državu nismo znali. "
6 " Prošlost, sadašnjost i budućnost, naše temeljne koordinate u vremenu, promijenile su se. Sve se stopilo u nerazmrsivu mrežu koju doživljavamo kao vječnu sadašnjost. Internet je definitivno promijenio naš osjećaj za vrijeme. Pitam se što se događa sa samom stvarnošću, nije li se i ona, a ne samo naš doživljaj, virtualizirala? "
7 " Ne možete zaspati jer ležite posve ukočeni, trudeći se da izbjegnete kontakt s površinama koje nisu prekrivene plahtom i jastučnicom. U pretjeranoj usmjerenosti na krevet, pojavljuje se prvi znak, nesavladiva nelagoda zbog stotina onih koji su ovdje spavali prije vas, ostavivši svoju prašinu i svoj prah u tkanini plahte, zamastivši površinu teškog i skliskog uzglavlja. Prašina drugih ljudi, i drugih vremena, ispunjava sobu, ulazi u sag, ostavlja ljepljive tragove od kreveta do kupaonice. I pri blijedom jutarnjem svjetlu koje dopire s prozora bespomoćno promatramo kako nas prašina zavija kao sitan snijeg. "
8 " Kritičari kulture su ljudi koji u modi tetoviranja vide više od mode tetoviranja. "
