2
" All writers are, somewhere or other, mad. Not les grands fous, like Rimbaud, but mad, yes, mad. Because we do not believe in the stability of reality. We know that it can fragment, like a sheet of glass or a car's windscreen. but we also know that reality can be invented, reordered, constructed, remade. Writing is, in itself, an act of violence perpetrated against reality. "
― Patricia Duncker , Hallucinating Foucault
16
" Svi pisci su, na jedan ili drugi način, ludi. Jer mi ne vjerujemo u stabilnost stvarnosti. Mi znamo da se ona može raspasti kao komad stakla ili šoferšajba na autu. Ali mi također znamo da stvarnost može biti ponovo izmišljena, može joj se promijeniti redoslijed, može se izgraditi, ponovo napraviti. Pisanje je, samo po sebi, čin nasilja počinjenog protiv stvarnosti. Zar ne misliš i ti tako, petit? Mi to uradimo, ostavimo napisano, i iskrademo se neprimjetno... "
― Patricia Duncker , Hallucinating Foucault