102
" Moja istraživanja trajala su čitavu godinu i najzad sam zaključio da samo reljef boje, znalački stavljen na platno, može da da oku pravi utisak. To je bio period koji su moji roditelji nazvali „kameno doba“. Upotrebljavao sam kamenje da bih dobio, na primer, veoma blistav oblak. Lepio sam kamenje na platno, a zatim ga bojio. Jedan od mojih najvećih uspeha u ovom žanru je bio zalazak sunca sa kao krv crvenim oblacima. Nebo je bilo prepuno kamenja svih dimenzija, od kojih su neki bili veliki kao pesnica. Ova slika je dugo visila na zidu porodične trpezarije i sećam se da nas je često, u tišini posle večere, iznenađivao šum kamena koji bi, odlepivši se sa slike, padao na pod. Moja majka bi prestala da šije, a otac ju je uvek umirivao rečima:
-Nije ništa, to je samo još jedan kamen pao sa neba našeg deteta. "
― Salvador Dalí , Diary of a Genius
115
" Netikiu, kad autobusų vairuotojai neturi vaizduotė ir kad kartais netrokšta važiuodami prošal išdaužti „Prisunic“ vitriną ir paskubomis pagriebti keletą dovanų savo šeimoms. Nesuprantu, kodėl tualeto bakelių gamintojai neįtaiso į šiuos aparatus bombų, kurios sprogtų patraukus už grandinėlės. Nesuvokiu, kodėl visų vonių forma vienoda, kodėl nesugalvojama brangesnių taksi su viduje įtaisytų dirbtiniu lietumi, kad keleivis turėtų apsivilkti lietpaltį, kai lauke giedra. Kodėl, kai užsakau keptą omarą, man neatneša virto telefono, kodėl ledo kibirėliuose vėsinamas šampanas, o ne telefono rageliai, visuomet šilti ir lipnūs.. Ir kodėl nėra mėtų žalumo omaro formos telefonų sabalinėje įmautėje, skirtų fatališkoms moterims, o su nudvėsusia žiurke viduje - Edgarui Poe, kodėl jie ne su pasaitėliu, kodėl nepritvirtinti prie gyvo vėžlio nugaros...
Stulbina žmonių, visuomet darančių tą patį, aklumas. Stulbina ir tai, kad banko tarnautojas nesuvalgo čekio. Man keista, kodėl dailininkams iki šiol netoptelėjo mintis tapyti „minkštų laikrodžių“... "
― Salvador Dalí , The Secret Life of Salvador Dalí