Home > Author > Ivan Tokin
1 " Ostao je samo taj jedan grad, nije više bilo gradova, samo taj jedan, razumeš? Sve gradovi su se srušili, samo je taj ostao. Sve je nestalo, samo taj grad nije nestao. I sad se taj poslednji grad ruši. Ej, poslednji. A je l znaš zašto? Zato što u njemu nema ljubavi. "
― Ivan Tokin , Najnormalniji čovek na svetu
2 " Gledao sam ljude u kafićima pored jezera. Drugi svet, tamo nemam nikakva posla. Sklanjaju se od mene na šetalištu, a okupan sam i ošišan i obrijan. Na prekretnici sam, mogu da odem kud god hoću, to ljudima smeta. Neprijatan im je miris slobode. "
3 " Ne moraš sebe da voliš, ali moraš da poštuješ sebe. I nije najvažnije da budeš srećan. Sreća je samo jedna od mogućih posledica. "
4 " Lepo je kad se živi. Lepo je kad je teško. Lako je magla. Lako je samo vrh ledenog brega. Lako je tri centimetra cveta iznad deset metara korenovog sistema. Lako ima tanku priču. Lako je za turiste u rođenim životima. "
― Ivan Tokin , Pas
5 " Juce sam grejao telom jednog kretena sto smo se sto puta pobili. Lezi ispred neke zgrade, ceka da ga neko pusti unutra. A niko ga ne pusta. Lose izgleda, zlokobno, i to ljudi ne vole. A dok sam ga grejao, sve mi se razjasnilo, Nezna dusa, nego ga je zivot naucio da nikom ne veruje, i da samo grize. To uopste nije do njega, njemu je tako objasnjeno. NIkad lepa rec, nikad neznost, samo kamenje i sutiranje. Pa on ne zna drugo nego da mrzi. Dok sam ga grejao, tako me je pogledao da mi je bilo lose njegove dobrote. Leti je lako, leti svaka budala moze da prezivi na ulici. Zimi je horor. Zima ne prasta. Zima sahranjuje na svakih 15 minuta. Zima cedi psa polako, i kad mu dodje sudnji cas, on mucenik i jedva ceka da poveca brojno stnje s one druge strane zivota. Hocu da vam kazem, leti nas lovite, gadjajte, ne dajte nam nista, ali zimi, zima je vreme za primirj, ako se radi o dostojanstvenom svetu. Pa koji je to fazon da se ne pustaju psi u zgrade? Sta smeta da se prespava na nekom otiracu. PSeci zivot je isto zivot , jos jedna dusa na planeti. Ako imate neko cebe koje vam ne treba, bacite ga negde, pored nekog drveta, u neki cosak, negde gde ne smeta, i neka pseca dusa ce ga naci, i to ce joj spasiti zivot, da imate preko leta s kim da se proganjate. Ja znam jednog tipa iz starog kraja, jednog drkadziju, zivi na cetvrtom spratu tog jednog solitera i nervira ga jedna kucka sto zivi tu izmedju zgrada. Ona laje izmedju pet i sest ujutru, uvek. On je cesto cuje i fantazira o tome da ima snajper i da joj prosvira mozak, samo da ucuti. I leti i zimi. I leti je ne konstatuje kad je vid, osim sto je nekag opsuje i kaze joj - Glupaco- Ali, zimi, zimi je pusa u zgradu i od kad se odselila ona komsinica sto je natovila jednom kao prase, on joj i hranu donosi. Covek drkadzija, ali kad dodje do Zenevske konvencije, nemam mu ravnog, postuje neprijatelja kao svog rodjenog. A nije strasno ni ako se ostave ostaci od rucka negde. Ako vam se ne svidja bas pored vase kuce, odnesite ih negde dalje, negde gde nema nicije kuce, kad krenete ko zna na koje toplo mesto na koje vec idete. Ostavite, pojesce neko i zato ce preziveti. A ako nekoga spasete sa ulice ove zime, ako ga primite u kucu, ako pocne da zivi sa vama, redefinisace vam se pojmovi zahvalnosti i odanosti. Shvaticete da za ljubav nisu potrebne reci, da su dovoljni pogledi, pokreti, uzdasi ili obicno njuskanje. Uzmite nekog smrznutog psa u kucu, bar dok ne prodje zima, da vam pomogne da se snadjete u ovom bezdusnom svetu. "
― Ivan Tokin
6 " Važno je da roniš i da letiš i da se ne plašiš. "
7 " Vežem onu kesu, istisnem vazduh iz nje, pa je još jednom vežem, i bacim je u reku. Ona ustane, isprati pogledom let kese, pogleda me i kaže: ─ Ti nisi normalan. ─ Ja joj kažem: ─ Ja sam najnormalniji čovek na svetu. ─ I još joj kažem ─ Pare ne postoje, Pravnice, tebi se samo čini da postoje, ali njih nema. Jesi li videla sad? Imao sam pare, a sad ih nemam, odnela ih reka. Kad nešto može da odnese reka, to znači da toga nema. A znaš čega ima? Ima onog kad smo se ljubili, pre 38 dana i 18 sati. Daj da nađemo sad neku kesu da ubacimo to i da i to bacim u reku. Je l ima takva kesa i reka koja će to da odnese? Nema takve kese, ni reke. To ne može da stane ni u jednu kesu i to nijedna reka ne može da odnese. To ostaje zauvek, da treperi u večnosti. "
8 " Plakao sam zbog svega. Plakao sam kao da nikad nisam plakao. Plakao sam i za sve koji nisu stigli da plaču. Plakao sam i za sve koji su stigli da plaču, ali nisu stigli do kraja. Gazda me je video kako plačem s psom u krilu i nije mi prilazio. Nema tu šta da se prilazi, kad se čovek stvarno rasplače. Plakao sam dok mi nije bilo dosta, a onda sam prestao. "
9 " Zamišljam mamu ispod desne grane, kako je mazi drvo.- Mama, zašto nisi stala ispod desne grane, da te mazi?- Mislila sam da će da me zgužva. "