Home > Work > Vreme smrti, knjiga I
1 " - Mrzim sve što je odricanje!- Ni ja, Ivane, ne pristajem da se odričem. Ja hoću ceo, sav, prepunjen život, da menjam ovaj svet. "
― Dobrica Ćosić , Vreme smrti, knjiga I
2 " Nije li, ipak, ljudska glupost mati svakog zla na ovom svetu? "
3 " Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?... Između Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, više za druge nego za sebe... i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesrećni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina država koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sačuva. Sačuva nas zbog nečeg. I za nešto. "
4 " Shvataš li šta je to poći u rat? Ako se i vratim, neću biti onaj koji je otišao. Ja se, Natalija, ne bojim smrti, bojim se rata. Užasno se bojim rata. "
5 " Neuspeh u našoj sredini učini čoveka budalom. Osramoti ga. Ponizi, isprlja. Ideji se niko ne suprostavlja idejom, nego nipodaštavanjem i psovkom. Znanje se ismejava. Istina mrzi i prezire. "
6 " Ima smisla roditi se da bi se doživeo jedan...razgovor. "
7 " Kaži mi, ali savesno. Istinu. Hoćeš li, to jest, možeš li ti meni biti prijatelj bez obzira na ideje koje zastupam. Uvek, do kraja. "
8 " Ništa nas tako ne ujedinjuje kao bol. "
9 " Ničemu život ne sme da bude cena. Apsolutno ničemu. "