16
" In my view, the West is not a concept to be explored, analyzed, or enlarged through a study of the history and great ideals that created it; it has always been an instrument. It is when we use it as instrument that does not exist in our own history and culture because we see it in Europe, and we legitimize our demands with Europe's prestige. In our own country, the concept of Europe justifies the use of force, radical political change, the ruthless severing of tradition. From improvement of women's rights to violation of human rights, from democracy to military dictatorship, many things are justified by an idea of the West that stresses this concept of Europe and reflects a positivist utilitarianism. Throughout my life I've heard all our daily habits, from table manners to sexual ethics, criticized and changed because "that's how they do it in Europe." It is something I have heard over and over: on the radio, on television, from my mother. It is not an argument based on reason and indeed precludes reason. "
― Orhan Pamuk , Other Colors: Essays and A Story
17
" U mašti mi je sve zanimljivo, atraktivno i stvarno. Počeo sam da od celog ovog poznatog sveta stvaram jedan novi. Da bih mogao dobro da pišem, treba da mi je dobrano dosadno; da bi mi bilo dobrano dosadno, treba da uđem u život. Taman kad se nalazim u toj gunguli, kancelarijama, telefonskim razgovorima, ljubavnoj vezi, prijateljstvu, sunčanoj obali ili sahrani na kiši, dakle kad samo što ne stupim u samu srž zbivanja, odjednom osetim da sam po strani. Počnem da maštam. Ako ste pesimista, možete pomisliti da se dosađujete. U oba slučaja neki unutrašnji glas vam govoru : "Vrati se u sobu i sedi za sto. "
― Orhan Pamuk , Other Colors: Essays and A Story
20
" Pišem zato što mi to spontano dolazi! Pišem zato što ne mogu da radim običan posao kao drugi. Pišem da bi se pisale knjige kao što ih ja pišem i da ih čitam. Pišem zato što se strašno ljutim na sve vas, na svakoga. Pišem zato što mi se mnogo dopada da po celi dan sedim i pišem. Pišem zato što mogu da se pomirim sa stvarnošću jedino ako je promenim. Pišem da čitav svet sazna kakav smo život živeli i živimo – ja, drugi, svi mi u Istanbulu, u Turskoj. Pišem zato što volim miris papira, pera, mastila. Pišem zato što više od svega verujem literaturi i umetnosti romana. Pišem zato što je to navika i strast. Pišem zato što se plašim da budem zaboravljen. Pišem zato što mi se sviđa slava i zanimanje koje to donosi. Pišem da bih ostao sâm. Pišem da bih možda razumeo zašto se toliko ljutim na sve vas i svakoga. Pišem zato što mi se sviđa da me čitaju. Pišem da bih najzad završio taj roman, ovaj tekst, tu stranicu koju sam jednom započeo. Pišem zato što to svi od mene očekuju. Pišem zato što detinjasto verujem u večnost biblioteka i to da će mi knjige stajati na policama. Pišem zato što je život, svet, sve oko nas toliko lepo i zadivljujuće da je to neverovatno. Pišem zato što je zabavno u reči pretočiti svu tu lepotu i bogatstvo života. Pišem ne da bih pričao priču, već da bih je stvorio.
Pišem da bih se oslobodio osećanja da postoji neko mesto u koje uvek treba ići i u koje nikako ne mogu da odem – kao u snu. Pišem zato što nikako ne mogu da budem srećan. Pišem da bih bio srećan. "
― Orhan Pamuk , Other Colors: Essays and A Story