25
" I to je trenutak u kome se vreme ponovo zaustavlja, što je krajnje banalna slika, budući da se vreme nikad ne zaustavlja ili je oduvek zaustavljeno, zato bolje onda da kažemo kako vremenski kontinuum podilaze žmarci, ili kako vreme razmiče svoje noge, pa se savija u pasu i gura glavu među prepone, i s glavom na svega nekoliko centimetara pod guzicom gleda me naopačke, i ludački mi namiguje, ili da kažemo kako pun mesec ili mlad mesec ili opadajući mesec Meksiko Sitija ponovo počinje da klizi po pločicama ženskog klozeta na četvrtom spratu Fakulteta za filozofiju i književnost, ili da kažemo kako kafeom Kito ovladava posebna tišina, kao da je upravo počelo bdenje pa samo čujem žamor duhova okupljenih oko prestola Lilijan Serpas, i onda ponovo ne znam da li sam u '68. ili u '74. ili u '80, ili se najzad, poput senke brodske olupine, približavam blaženoj godini 2000, koju neću dočekati da vidim. "
― Roberto Bolaño , Amulet