Home > Work > Mogla sam to biti ja
1 " Ona jako dobro zna da fotografije lažu. Uvjeravaju nas u prošlost kakva možda nije postojala čak ni taj jedan trenutak kad je zabilježena. Modificiraju nam sjećanja namećući nam samo ogoljeni prizor u kojem se ne vidi ništa što nas je iza toga boljelo. Puni su ih albumi - tih navodnih trenutaka sreće na kojima se ljudi usiljeno smiješe zataškavajući štošta. Nitko ne poseže za fotoaparatom u trenucima koji nisu za pokazivanje - nema takvih na kojima plačemo, očajavamo, strepimo; onih na kojima smo užasnuti životom - i onda ti albumi prepuni privremenih osmijeha stvaraju iluziju trajne idile koja ni u čijem životu ne postoji. "
― Marina Vujčić , Mogla sam to biti ja
2 " Ima tih nekih stvari koje ostaju čarolija samo ako ih drugi ne dotaknu. "
3 " U posezanju za slobodom uvijek netko strada. "
4 " U okviru vjetrobranskog stakla plavilo se nebo, kao da je plava boja tek toga jutra uvedena u svijet. "
5 " Sve je moralo biti različito, podignuto bar malo iznad tla i iznad stvarnosti, gdje smo lebdjeli u međusobnoj ovisnosti o toj razmjeni rečenica koje su putovale vlakovima, avionima, kombijima, nedokučivim poštanskim kanalima koje sam zamišljala od trenutka kad bih pismo odnijela na poštu, od trenutka kad bih počela iščekivati njegovo. "
6 " Kad iz života oduzmete višak stvari i višak materijalnih očekivanja, ostane samo ono bitno – ono što vas iznutra ispunjava. E to je ono što smo imali, tada kad nismo imali ništa. "
7 " Kad bismo računali na to da onih koje volimo više neće biti, drukčije bismo tretirali sadašnjost. Sa smrću na umu život bi sadržavao više nezaboravnoga. "
8 " Dođe trenutak kad negdje moramo iskrcati svoj teret, svoju melankoliju, svoj višak riječi, pa i svoju tišinu. Ono što se ne da prevesti ni na jedan jezik. "
9 " Kad prestaneš idealizirati osjećaj da ti se događa nešto novo i drukčije, preljub postane prozaičan koliko i regularni život. "
10 " Meni je pismo cijeli život nosilo značenje lista koji spaja ljude, a sad sam pred sobom imala pismo koje razdvaja jer otpisuje čovjeka. Otpušta ga, ali ga zapravo otpisuje. To pismo nosi poruku: Idite kući, mi vam više ne možemo pomoći. Nitko vam ne može pomoći. Otpuštamo vas iz bolnice, otpuštamo vas iz života. Još malo, i više nećete sudjelovati u svijetu u kojem borave preživjeli. Papir s takvom porukom ne bi se nikako smio zvati pismom. "
11 " Katkad bih samo osluškivala u sebi male, tihe senzacije još neispisanih rečenica. "
12 " Ja stvorim odnos i s nekim tko se vozi iza mene dulje od deset minuta, s nekim koga poznajem samo iz retrovizora. "
