" Lisičje prokletstvo leži u tome da nije voljena. Lisica nema veliku snagu da bismo je se bojali i pokorili se, ni pak napadnu ljepotu da bismo pred njom ostajali bez daha. Kako, uostalom, voljeti nekoga tko mijenja svoja lica i svoju narav, nekoga tko je čas privrženo, čas spreman da nas proda budzašto, nekoga za koga, uostalom, nismo sigurni pripada li svijetu mrtvih ili svijetu živih? Lisica ne pripada ni zvijerima, ni nama, ljudima, niti pak božanstvima. Ona je vječiti slijepi putnik, migrantica koja s lakoćom prolazi kroz svjetove, a kada je uhvate bez putne karte, onda repom vrti kuglice, izvodi svoje jeftine majstorije. Taj trenutak divljenja koji načas dobiva ona kratkovidno (O, lisičja slabosti!) zamjenjuje za ljubav. To su njezini trenuci slave. Sve drugo je povijest straha, bjekstva pred lovčevim mecima, neprestano lajanje lovačkih pasa; povijest progona, batina, lizanja rana, poniženja, samoće i jeftine utjehe - zvečke načinjene od kokošjih kostiju. "

― Dubravka Ugrešić , Fox