" „Zašto moraš uvijek gledati u istom smjeru kao ja?” Ovo zapažanje bilo je iznenađujuće tačno, jer kad god bi Oto okrenuo glavu da bi pogledao u neku djevojku, Piterove oči mehanički su slijedile njegov pogled instinktivnom ljubomorom.

Dolje kod železničke stanice je ljetovalište za djecu iz hamburških sirotinjskih četvrti. Oto se upoznao s učiteljicom iz jednog od tih domova i oni gotovo svake večeri zajedno odlaze na ples. Ponekad djevojka sa svojom četom djece prodefiluje pored naše kuće. Djeca gledaju u naše prozore i, ako Oto slučajno gleda kroz prozor, ona sebi dozvoljavaju šale koje ne priliče njihovom uzrastu. Djeca takođe gurkaju svoju mladu učiteljicu i vuku je za ruku da bi je podstakla da i ona pogleda prozor.

U takvim prilikama djevojka se sramežljivo smiješi i ispod trepavica baca pogled na Ota, dok Piter, promatrajući iza zastora, gunđa kroz stisnute zube: »Kurva ... kurva ... kurva ... «
Piterova ljubomora pretvorila se u besanicu. Počeo je sa uzimanjem tableta za spavanje, ali priznaje da one veoma rijetko djeluju. Jedino što ga čine pospanim idućeg jutra poslije doručka. "

― Christopher Isherwood , Goodbye to Berlin