Home > Author > Vladimir Pištalo >

" U muzeju stakla videli smo rimska filigranska stakla, pa neka rana vizantijska i sirijska, pa jasna renesansna, pa flaše u obliku konja i miševa, posude na lomljivom federu, osamnaestovekovna ogledala i lustere.

Duvač je pred nama iz crvenog embriona naduvao bokal i vatrenog konja.

Duvač je škljocao zlokobnim makazama.

Gledali smo kako se prah topi i kristalizuje i kako se pesak hemijski pretvara u providnu tvrdu tečnost. Gledali smo rimske suzne bočice. Ko je toliko plakao ?

Uvek sam verovao u vezu stakla i civilizacije. Furije su furije ali se moramo praviti da su Eumenide. Ima mnogo stakla na civilizovanim mestima. Krhka je civilizacija. Na tu pomisao, duša mi je izbutra postala sva staklena i pomislio sam :
- Kako je čudno živeti u telu. "

Vladimir Pištalo , Venecija


Image for Quotes

Vladimir Pištalo quote : U muzeju stakla videli smo rimska filigranska stakla, pa neka rana vizantijska i sirijska, pa jasna renesansna, pa flaše u obliku konja i miševa, posude na lomljivom federu, osamnaestovekovna ogledala i lustere.<br /><br />Duvač je pred nama iz crvenog embriona naduvao bokal i vatrenog konja.<br /><br />Duvač je škljocao zlokobnim makazama.<br /><br />Gledali smo kako se prah topi i kristalizuje i kako se pesak hemijski pretvara u providnu tvrdu tečnost. Gledali smo rimske suzne bočice. Ko je toliko plakao ?<br /><br />Uvek sam verovao u vezu stakla i civilizacije. Furije su furije ali se moramo praviti da su Eumenide. Ima mnogo stakla na civilizovanim mestima. Krhka je civilizacija. Na tu pomisao, duša mi je izbutra postala sva staklena i pomislio sam : <br />- Kako je čudno živeti u telu.