" Kad je čovjek bez posla, preostaju mu dvije stvari: ostati u kući, gledati televiziju i svoju frustraciju uzdignuti na razinu stanja u državi, nepravde prema mladima, loše socijalne politike ili čega drugog, televizija vraća taj osjećaj pripadnosti na posve bolestan način. Uvijek ti pokaže da si dio nečeg što ne vrijedi, maleni, nevažni, statistički izgubljeni komadić u analizama i procjenama te širokom premijerskom zahvatu kojim sređuje stvari, kojim popravlja stanje presijecajući vrpcu na dograđenoj kotlovnici seoske ambulante. "

― Ivica Prtenjača , Dobro je, lijepo je