" Čekamo da netko dođe i da nas izvede odavde. Iz stana koji nije uništen, ali je sablasan. Čekamo treći maj. Kao da čekamo novu godinu. Jer trećeg maja mora biti bolje. Drugačije. Nije bilo. Samo se na kraju, kad smo završile zakucavanje folija kroz prozore nije više vidjelo ništa. I tako četiri godine.
Vedrana Seksan "

― , 2. Maj 1992. Bio je lijep i sunčan dan