Home > Author > Zija Dizdarević
1 " Stoji iza mene daleko, petnaest i više godina daleko, prigušeno bosansko djetinjstvo. Da li se sjećam? Bila je jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život. "
― Zija Dizdarević , Prosanjane jeseni
2 " Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me: - Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne idi sredinom đade, satraće te štagod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešta s krova, nego hajde 'nako, 'nako... Dalje nije znala. Ili nije mogla?... "
