5
" Ako čovjek nauči živjeti sam sa čitavim sobom, nositi svoje putne torbe pune potisnutih sramotnih i teških stvari, ponekad ih otvori i pogleda, onako, uzme dug tren i pogleda svu tu trulež i sve to smeće... Bolje će se razumjeti, ako ništa drugo. I biti sretniji. I biti fajter u životu, fer prema sebi valjda. Što god da si prošao, sada si ovdje, preživio si, stojiš na dvije noge, sa svojom bagažom i demonima. Trebaš napraviti korak, i to je sve. "
― Kristian Novak , Črna mati zemla
7
" Nemoj me tako gledati, daj da ti kažem zašto me pogodilo. Nije mene ubola ni riječ „Ciganin“ ni riječ „najlepši“. Ova između, ova prokleta, „ali“. To je riječ uljez, to je zla riječ. Ne smije joj biti mjesto u rečenicama o ljudima. Ako si s krive strane te riječi, ona te zauvijek dijeli od dobrih slika, shvaćaš.
On je vrejden, ali je Cigan.
Ciganica je, ali pošrena.
Sandijevi su za nas s te krive strane, shvatila sam. Od svega dobrog i lijepog dijeli ih riječ koja kaže da nisu sasvim vrijedni toga. Upozoraca da u svojoj srži…možda skrivaju i potpunu suprotnost. Bilo mi je teško zbog toga, shvaćaš. I, da, željela sam vidjeti kako je s njegove strane tog prokletog „ali“, pa makar tamo ostala zauvijek. "
― Kristian Novak , Ciganin, ali najljepši
18
" Ostala sam mirno ležati, kao mrtva, i čekala da mi konačno netko javi što se dogodilo. To je najgore, sad kad se sjetim, u hladnu zoru biti siguran da se dogodilo nešto strašno, a imati nade da će sve biti dobro. A taman je postalo skoro savršeno. Savršenstvo postoji, bila sam tamo. Samo, kad se dođe do njega, ono traje jedan tren. Nakon njega kreće polagani raspad. Ili u mom slučaju suludo brzi. "
― Kristian Novak , Ciganin, ali najljepši
