Home > Author > Nura Bazdulj-Hubijar

Nura Bazdulj-Hubijar QUOTES

Nura Bazdulj-Hubijar QUOTES

1 " Ne, nisu jučer ubili majku, srušili kuću. Ubili su, babo, moje djetinjstvo, mladost, snove, sav moj život. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Ljubav je Sihirbaz, Babo

2 " Nema li svako neki svoj unutrašnji svijet u koji se povlači da bi se napojio novom snagom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevici postoji još nešto. Jer svakodnevica, makar bila mirna kao mirna površina vode, sjajna kao zlatno žitno polje, svijetla kao sunčan dan, može postati zamorna. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

3 " Sudbina se bestidno igra ljudskim životima, ljudskom srećom. Dokle ću još moći podnostiti tu surovu, bešćutnu igru? Bože Uzvišeni, ostao si mi još jedino Ti, posljednje uporište, utjeha, nada... "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

4 " Radost se može dijeliti, bol je uvijek samo naš. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

5 " Snovi su se raspršili, ostala je gola, opora realnost. Ipak, osjećam da bez obzira gdje sada bio, šta radio, bio pijan ili trijezan, pričljiv ili šutljiv, misliš isto što i ja - da na kraju svijeta, u beskraju svemira, postojimo samo nas dvoje, da smo nas dvoje zapravo cio jedan kosmos. Tako će i ostati. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

6 " Generacije i generacije dolazile i dolazila, dolazit će i odlazit će. Bezvremensko vrijeme i On će ostajati. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

7 " Da bi saznao je li cijelo proljeće i dalje na tvome licu, svake noći kradem Mjesec i stavljam ga u torbicu da mi osvijetli dugi put do tebe, pa utonem u mračnu noć zaključanu na mome licu. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Spavaj Anđela (Amanet, #2)

8 " Mislim da samo veliki ljudi mogu osjećati veliku tugu, da su patnja i tuga bezuvjetno povezani sa širinom savjesti, čistotom duše, dubinom srca. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

9 " Mnogo je među nama ostalo nedorečenog. Neka, to je dobro, to je lijepo. Ništa tako ne boli kao dorečenost. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

10 " Bože, daj mi snage da mirno podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, podaj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrosti da razlikujem to dvoje. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

11 " Prvo je bio samo želja, daleka, nedohvatljiva. Onda priviđenje, lelujavo, nestvarno. Pa stvarnost, duboka, istinita, strasna. Poslije bol, žestok. Onda zaborav, dug, težak. Je li od svega ostala jedino skrivena misao koja samo ponekad boli? "

― Nura Bazdulj-Hubijar

12 " On me obespokojio, unio nered u dušu, ubio ljubav za životom. On je moje svjetlo i moja tama, tamna svjetlost i svijetla tama, moj otrov i protuotrov, moja bolest i lijek, onaj koji me osuđuje i oslobađa, diže i ruši, pobjeda i poraz, moj život i moj strah od života. U čemu naći utjehu? S kim? Najslađa utjeha je ona za koju se sami izborimo. Voljela sam, volim, bezuslovno. Nema ljubavi bez bola. "

― Nura Bazdulj-Hubijar

13 " Makar se nikad više ne vidjeli, ostat ćemo bliži jedno drugome od velikog, možda najvećeg broja ljudi koji dijele bračnu postelju iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, a svaki novi dan produbljuje jaz među njima. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

14 " Noseći svoju melanholiju dostojanstveno kao plašt i obavezno kao torbicu, rijetko sam bila u društvu svojih vršnjaka nošenih talasima mladosti, ludosti i snova. Moja duša je zavičaj nalazila u noći, vjetru, zvijezdama. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Amanet (Amanet, #1)

15 " - Ženo previše pričaš. Čuj, inovjerci. Bog je jedan. Vazda su ljudi bili ljudi, a neljudi - neljudi. To nema veze s vjerom, samo šta kome more u obraz stati, eto, to ti je. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

16 " Dugo je trebalo da spozna kako ljudi vrijedni uvažavanja i istinskog poštovanja, jako, mudri, samosvjesni ljudi, nastoje nekakvom naglašenom jednostavnošću ublažiti bljesak kojim sjaje. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

17 " Čovjek je gospodar samo neizgovorene riječi. Izgovorenoj ili napisanoj postaje rob. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Smrt Je Došla Prekasno

18 " Plači, plači koliko možeš. Suze su ponekad ljekovite. "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Čekajući Tahira (Ruža, #2)

19 " Svako je mogao vidjeti da s tim rukama nešto nije uredu. Grčile su se, uzajamno davile, drhtale. Zar tijelo, zar ruke mogu biti mirni dok duša drhti? "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti

20 " Kaže da nikoga više nema. Morala bi znati da mene ima više nego iko na ovom prokletom svijetu. Zar je zamislivo živjeti a nju ne voljeti? "

― Nura Bazdulj-Hubijar , Doba nevinosti