" Dok je stvarnost iskljucivo jos samo djecja mjesecina, dok je ona topla iglasta lopta jeza, koji se mice po prasini mjesecine, dok je ona bijela kugla sise blazeno nasmijane zene, dok je ta fantasticna stvarnost, kojom smo okruzeni, jedna cjelina, prije takozvanog razumnog raskola jos neostecena, jos neizoblicena, jos sveudilj cista, svjeza, prvotna, djecja, od razumno razrezane stvarnosti stvarnija, sa fantasticnom stvarnoscu podudarnija, ona je u svakom slucaju istinitija od oljustene, izlizane i okrnjene stvarnosti, koja je usitnjena razumnim pojmovima kada covjek gleda stablo, a ne vidi sume. "

― Miroslav Krleža , Djetinjstvo u Agramu (1902-03.)