" Znala sam da je svaka nova žena u njegovu životu značila i novu fazu u kreativnosti. Minotaur se hranio ne samo mojim nego i njegovim mesom. On je bio iznad svih, on je svima nama (kako mrzim tu množinu!), i ponašanjem i slikama, pokazivao seksualni odnos s bilo kojom ženom za njega nema baš nikakvo drugo niti veće značenje od kanibalističkog čina, a on se ne sastoji samo u konzumiranju tijela nego i u potpunom posjedovanju cijelog bića. Niz seksualnih odnosa ne podrazumijeva pordubljenje odnosa niti nužno rezultira zbližavanjem dviju osoba. Ali onaj tko se na taj način hrani živim ženskim mesom, mora u sebi imati nešto životinjsko, minotaursko. Kreativna osoba je opasna za druge jer je bezobzirna, ona uzima, prisvaja, krade, jede, razara sve oko sebe. Od ljudi koji je okružuju uzima energiju, pa i život. Jede ih poput ljudoždera a da pritom često nije svjesna kako im nanosi bol. Ne traži, nego bezobzirno uzima. U tome nema morala. Nije li odsutnost empatije osobina psihopata? Da, ali zašto umjetnik ne bi mogao biti psihopat? Razlika je samo u tome što umjetniku sve to služi kao materijal koji pretvara u umjetničko djelo. "

― Slavenka Drakulić , Dora i Minotaur: Moj život s Picassom