" Već se vidim kako po čitav dan sjedim na svojoj stolici, zadubljena u živote, zaplete i rečenice, omamljena riječima i himerama, doslovce paralizovana srećom i zadovoljstvom, čitajući sve dok se ne smrkne, dok mi slova ne zatitraju pred očima, dok mi misli ne odblude, dok mi bolni mišići više ne budu u stanju držati knjigu. Radost je u očekivanju radosti. Kad čitaš izvrsnu knjigu po prvi put, obuzme te isti osjećaj raskoši kao pri prvom gutljaju soka od narandže na ramazanskom iftaru. "

― Rabih Alameddine , An Unnecessary Woman