Home > Author > Wisława Szymborska >

" STARI PROFESOR

Upitala sam ga za stara dobra vremena,
kada smo bili veoma mladi,
naivni, ushićeni, glupi, nespremni.

Malo je ostalo od toga, s izuzetkom mladosti
- Odgovorio je.

Pitala sam ga da li i dalje pouzdano zna,
Šta je za čovečanstvo dobro a šta loše.

To je najsmrtonosnija moguća iluzija
- Odgovorio je.

Pitala sam ga za budućnost,
da li je još vidi jasno.

Pročitao sam previše istorijskih knjiga
- Odgovorio je.

Pitala sam ga za fotografiju,
onu u ramu, na pisaćem stolu.

Bilo pa prošlo. Brat, rođak, snaha,
žena, ćerkica na ženinim kolenima,
mačka na ćeričinim rukama,
i rascvetala trešnja, a iznad te trešnje
leti neidentifikovana ptičica.
- Odgovorio je.

Pitala sam ga da li je ponekad srećan.

radim
- Odgovorio mi je.

Pitala sam ga za prijatelje, ima li ih još.

Nekoliko mojih bivših asistenata
koji takođe imaju bivše asistente,
gospođa Ljudmila koja vodi kuću,
neko veoma blizak, ali u inostranstvu,
dve gospođe iz biblioteke, obe nasmejane,
a naspram mene mali Gžesjo i Marko Aurelije.
- Odgovorio je.

Pitala sam ga za zdravlje i kako se oseća.

Brane mi kafu, votku, cigarete,
nošenje teških uspomena i predmeta.
Moram da se pravim da to ne čujem.
- Odgovorio je.

Pitala sam ga za baštu i klupu u bašti.

Kad je prijatno veče, posmatram nebo.
Ne mogu da se načudim
koliko je tamo tački gledišta.
- Odgovorio je. "

Wisława Szymborska , Dwukropek


Image for Quotes

Wisława Szymborska quote : STARI PROFESOR<br /><br />Upitala sam ga za stara dobra vremena,<br />kada smo bili veoma mladi,<br />naivni, ushićeni, glupi, nespremni.<br /><br />Malo je ostalo od toga, s izuzetkom mladosti<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga da li i dalje pouzdano zna,<br />Šta je za čovečanstvo dobro a šta loše.<br /><br />To je najsmrtonosnija moguća iluzija<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga za budućnost,<br />da li je još vidi jasno.<br /><br />Pročitao sam previše istorijskih knjiga<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga za fotografiju,<br />onu u ramu, na pisaćem stolu.<br /><br />Bilo pa prošlo. Brat, rođak, snaha,<br />žena, ćerkica na ženinim kolenima,<br />mačka na ćeričinim rukama,<br />i rascvetala trešnja, a iznad te trešnje<br />leti neidentifikovana ptičica.<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga da li je ponekad srećan.<br /><br />radim<br />- Odgovorio mi je.<br /><br />Pitala sam ga za prijatelje, ima li ih još.<br /><br />Nekoliko mojih bivših asistenata<br />koji takođe imaju bivše asistente,<br />gospođa Ljudmila koja vodi kuću,<br />neko veoma blizak, ali u inostranstvu,<br />dve gospođe iz biblioteke, obe nasmejane,<br />a naspram mene mali Gžesjo i Marko Aurelije.<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga za zdravlje i kako se oseća.<br /><br />Brane mi kafu, votku, cigarete,<br />nošenje teških uspomena i predmeta.<br />Moram da se pravim da to ne čujem.<br />- Odgovorio je.<br /><br />Pitala sam ga za baštu i klupu u bašti.<br /><br />Kad je prijatno veče, posmatram nebo.<br />Ne mogu da se načudim<br />koliko je tamo tački gledišta.<br />- Odgovorio je.