" Svi mi svuda sa sobom nosimo neki Wolfsegg i imamo volju da ga sebi na spas izbrišemo, želimo ga uništiti tako da ga napišemo, izbrisati ga. Ali većinom nemamo snage za takvo brisanje. (...) Vjerijemo da s takvim naumom možemo početi, a to ipak nismo u stanju, sve je uvijek protiv nas i protiv takvog nauma i onda to uvijek odgađamo i nikad za to ne nađemo vremena, pa se tako mnogi radovi duha koji bi morali biti napisani ne napišu, ostane toliko zapisa koje cijelo vrijeme, godinama, desetljećima imamo u svojoj glavi, u svojoj glavi. Potežemo sve moguće razloge da s takvim radom ne počnemo, iskopavamo sve moguće igovore, zazivamo sve moguće duhove koji svi odreda mogu biti samo zli duhovi, samo da ne moramo početi, a baš bismo trebali početi. To je tragedija onoga koji hoće nešto napisati, to da uvijek izaziva ometače svoga pisanja. "

― Thomas Bernhard , Extinction