" Razmatrajući sav svoj život, uvidio je da je pogrešno postupio u svemu - u svemu. Život mu je bio, štono kažu, upropašten. Ali pošto on, kao prvo, nije mnogo ni vrijedio, nije bilo ni naročitog razloga žaljenja. Razmišljajući na smrdljivoj sofi o stoljećima, devetnaestom, šestnaestom, osamnaestom, pronašao je u posljednjem izreku koja mu se svidjela:

Žalost je, gospodine, vrsta dokonosti. "

― Saul Bellow , Herzog