" Pomisao da neki ljudi prožive svoje živote u boli i patnji zbog niza nesretnih okolnosti kao što su siromaštvo, nepromišljenost i poniženje, kroz glavu mi je prošla sasvim polako, baš kao i pogrebna kola. Osjećao sam kao da na sebi imam nevidljiv oklop koji me od moje dvadesete godine štiti od svakojakih nevolja i nesreća. No nešto u tom osjećaju davalo mi je naslutiti da bi me prekomjerno bavljenje tuđim nesrećama moglo učiniti nesretnim i uzrokovati da se na tom oklopu pojavi pukotina. "

― Orhan Pamuk , The Museum of Innocence