" Kažu nešto ili se našale tako da od mene naprave budalu. Ja se tad pokušavam sjetiti nečega što bi dobro sjelo na njihovu šalu, ali mi ne padne odmah na pamet, i dok smišljam što bih im odgovorio, oni se, vidjevši na mome licu zbunjenost još više smiju, pa se ja naljutim ili im, ne uspjevši se suzdržati, nešto opsujem, i na kraju po njihovu smijehu uvidim da su od mene napravili još veću budalu. Tad poželim ostati sam; kad je sam, čovjek može s mirom razmišljati o velikim stvarima koje bi u životu mogao napraviti. "

― Orhan Pamuk , Sessiz Ev