" Vrag je glavobolja; vrag je glas u zidu; vrag je peraja što siječe tamne valove. Vrag je kratko, cvrkutavo ništa koje je bilo drozdov život. Vrag usisava sve ljepote svijeta, sve nade, a ono što ostaje, pošto vrag dovrši svoj posao, carstvo je živih mrtvaca - lišenih veselja, prigušenih.
Virginia osjeća, tog trena, stanovitu tragičnu veličinu, jer vrag je mnogo toga, ali nije sitničav, nije sentimentalan; on puca od smrtonosne, nepodnošljive istine. U ovom trenutku, dok šeta, kad je ne muči glavobolja i kad nema glasova, može se suprotstaviti vragu, samo se ne smije zaustaviti, ne smije se osvrnuti. "

― Michael Cunningham , The Hours