" Prišao joj je i zamolio za ples. Plesali su sami usred restorana i Xaver je vidio da žena ima prekrasno uvenuo vrat, da joj je koža oko očiju prekrasno smežurana i da joj se pored usta spuštaju dvije prekrasne duboke bore, i bio je sretan što drži u naručju toliko godina života, što on, učenik, drži u naručju jedan već gotovo zaokružen život. Bio je ponosan što pleše s njom, i mislio je na to kako će za koji trenutak u dvoranu ući plavuša i shvatiti koliko je on visoko iznad nje, kao da su godine njegove plesne partnerice visoka planina pod kojom se ta mlada djevojka izvija kao umoran stručak trave. "

― Milan Kundera , Life is Elsewhere