" Dani su prolazili, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je nosio tugu u srcu zbog rastanka sa Hatidžom i ta tuga nije jenjavala. Takav je dunjalučki život, čovjek na ovome svijetu živi između sastanaka i rastanaka, sastanaka kojima se raduje i rastanaka zbog kojih tuguje. I bez obzira na protok vremena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se stalno sjećao Hatidže, jer ona je ostavila poseban trag i pečat na kompletan njegov život. Kao da je njegovo plemenito srce govorilo: "Hatidža, iako si se od mene rastavila fizički, znaj da sjećanje na tebe neće nikada umrijeti. "

― Abdussamed Nasuf Bušatlić , Žene iz vremena poslanstva