" Zatim sam sjedio kraj prozora još šest dana. I tih šest dana mislio sam, mislio, i mislim već sedmi dan istu razroku misao: kada bih živio ovako sam, možda bih mogao ubrati s neba kišu. Brati je nit po nit. Svileni klas po klas iščupati iz korijena, i sve onda zdjenuti u snop, i sve onda spustiti u plast. Da bude sunce iznad moje glave. Da bude svjetlo barem tu gdje živim sam. Dok živim. "

― Slobodan Novak , Južne misli