" On je znao čovjeku, kojem upravo gori kuća, oduševljeno kliktati u lice: "Je li ovo tvoja? Blago tebi, brate moj, raduj se i slavi, sretniče", a onda mu nadugo objašnjavati da Allah dragi samo one koje voli stavlja pred velika iskušenja i brzo ih oslobađa sveg nepotrebnog tereta. A onda kad je normalne ljude sve navodilo na misli o samoubistvu, on je glasno uvjeravao sve oko sebe, pogotovo onoga ko ispravno razmišlja o tome da se ubije, da je život prelijepo čudo i ovaj svijet pravo mjesto da ga se provede. "

― Dževad Karahasan , Sjeme smrti