" Gdje su moja ljudska prava? Zašto se ne bih seksala jednom godišnje, ako mi to odgovara? Gdje je moje pravo da urlam po cesti, dečki, ne zanimate me više, aleluja, aleluja? Zašto se mi udane žene do smrti moramo jebati s našim muževima?"
"Smirite se," rekla sam i zatvorila vrata. "Ako vam je sa mužem prenaporno, možete se rastati."
"Zašto? Ja volim svoga muža, on je krasan čovjek. Uspješan, čist, pere se svakog dana što većina muškaraca ne čini, kad nakon njega uđeš u zahod ne treba ti gas-maska. I što me još ubija, svake večeri mi u krevetu čita Krležu, da nije njega nikad ne bih čula za Krležu..."
Dotaknula sam joj rame. "Volite Krležu?"
"Ne."
"Pa zašto vam onda u krevetu čita Krležu?"
"O tome vam govorim, radi što ga volja, jebe me kad mu padne na pamet i čita Krležu na sav glas. "

― Vedrana Rudan , Dabogda te majka rodila