" satkah te noćas od sitne usamljenosti
dadoh ti ime i prekrih te bojom
u tebe odjenuh svu drskost mladosti
i sjenu ti dadoh, i nazvah te svojom
ni časak stvarnosti u tvom postojanju
ni jedna požuda spuštena uz tijelo
ničeg što misao tjera nedostajanju
ni dašak smrtnosti, ni sjećanje bijelo
tobom sagradih sve moje ludosti
neuhvatnu čežnju i dalekost sreće
sakrih postojanje od svijeta vanjskosti
i jedan život nekuda kreće "

― Adis Ahmethodžić